ponedjeljak, 2. siječnja 2012.

Dočekal sam ju!

Dočekao sam i nju – tu 2012. Sam doček bio je zanimljiv. Bilo je tu svega – veselja, pjesme, šampanjca i finih vina, konjaka, votke, pečene guske i patke, francuske salate, lijepih želja, čvrstih odluka, vatrometa, pijanstva, razbijenih automobila, tučnjave, krvi, policije, hitne pomoći, a raspao se i jedan brak. Ne moj. I nisam pio, razbio auto, čak se nisam niti potukao, bio sam samo pažljivi promatrač.
I inače ne volim ta prigodna pijanstva. Kao, doček je Nove, svadba, rođendan ili neka slična, datumom ili događajem uvjetovana veselica, pa ćemo to sada proslaviti na najjače i to oblokavajući se, prežderavajući…
U takvim prilikama baš za inat sam ko smrznuta lignja. Ili ko predsjednik RH.
 No zato obožavam spontane, neplanirane veselice… Recimo, navratiš ujutro u birtiju da popiješ kavu i preletiš naslove u izdrkotinama koje se još uvijek nazivaju novinama, pa nakon pet minuta naleti frend i veli konobarici – daj nam dva pelina! Kak je i red, nakon ta dva moram i ja reči – daj nam još dva. I dok ih dovršavamo, a ja pospremam u džep pljuge, farcajg i mobitel, u ruci vrtim ključeve od auta i gledam na sat, uletava treći vičući: daj meni pelin i dečkima kaj piju! To je prijelomni trenutak. Neuvjerljivo pokušavam objasniti kako mi se žuri, no runda se već toči. Onda onaj prvi pozove još jednu, pa, kak je i red, ja još jednu… i polako i sigurno sve ide u kurac… Dolazi nakon šeste, sedme ili osme i četvrti, pa smo taman ekipirani za partiju belota. Klasika – na dve dobivene, zadnji mus, na dosta, do 1001. Za rundu, jasno. A kako to može potrajati, kratka pića više ne dolaze u obzir, pa prelazimo na pivu. Mobiteli se stavljaju na vibru ili gase, da nas netko ne bi ometao u igri. Nakon druge velike partije ide treća, ali ta je za gablec. A uz gablec, jasno, idu litra i voda. I tu se priča polako pretvara u snoviđenje… Sve završava s 'otvor ženo kapiju!' ili 'Sude mi… dušmani moja ljube!'.
Eto to je ono kaj ja zovem veselicom. A ne doček Nove. Koja ionako ne nosi ništa dobrog. Jer, kao što i ime bloga kaže: Sve ide u kurac!

Nema komentara:

Objavi komentar